Prehrambena Industrija - Hrvatska

Čipi čips napravljen 100 posto u Hercegovcu

Moslavačko mjesto Hercegovac, smješteno između Garešnice i Grubišnog Polja, u znaku je krumpira. Glavna manifestacija u Hercegovcu zove se Dani krumpira, krumpir uzgaja niz obitelji, a oko 80 mještana zaposleno je u lokalnoj tvornici čipsa. Dnevno se tu proizvede 11 tona čipsa, odnosno 220 paleta, a najpoznatiji je brend “Čipi Čips”, koji se radi isključivo od domaćeg krumpira.

Rekordan otkup

Ove će godine tvornica od svojih kooperanata otkupiti rekordnih 15.000 tona krumpira, pri čemu je potrebno četiri kilograma krumpira za jedan kilogram čipsa. Lani je otkupljen urod s 260 hektara, sada su u planu 372 hektara jer tvornica povećava preradbene kapacitete.

Tvornica čipsa u Hercegovcu odnedavna je u vlasništvu Adria Snack Company, joint-venture tvrtke Francka i strateškog partnera, njemačkog Intersnacka, najvećeg proizvođača snack proizvoda u Europi. Tradiciju uzgoja krumpira u ovaj dio Moslavine, u Hercegovac, okolicu i obližnji Međurić, donijeli su Česi. Prvo je tvornica bila u sastavu PIK– a, ubrzo se osamostalila, a potom ušla u sastav Francka.

“Nekoć su proizvođači s dva do tri hektara bili jako veliki, a danas to nije ništa. I ja sam 1993. počeo s dva hektara, a danas sam na 13. Nakon jedne godine krumpira na istoj se površini još barem tri godine ne smije saditi krumpir”, kaže Nikola Stepić, predsjednik Udruge proizvođača industrijskog krumpira.

“Kod nas je snažna tradicija proizvodnje krumpira, a kad sam uvidio da gospodarstva koja surađuju s tvornicom dobro napreduju i sam sam se odlučio za takvu proizvodnju.

Adria Snack pomaže nam optimizirati troškove i kroz nabavu repromaterijala, imamo zajamčen otkup krumpira i pravovremenu isplatu, a cijenu formiramo zajedno, ovisno o kretanju tržišta i specifičnosti određene godine”, objašnjava Stepić.

Udruga je osnovana 2007., povod za osnivanje bio je prozaičan – krumpir se nije tretirao kao industrijsko povrće, a poticaj je bio 3000 kuna po hektaru. Dobivali su poticaje nekoliko godina, a onda su oni zbog EU ukinuti, no udruga je nastavila djelovati. U počecima je bilo 120 kooperanata, danas ih je 27, kaže Stepić. Stepić pamti da mu je Franck priskočio u pomoć kod velikih elementarnih nepogoda.

Franck nas je spasio

“Evo, 2003. imali smo dogovorenu cijenu od jedne kune za kilogram. Kiša te godine uopće nije pala, no ipak su nam platili po dvije kune po kilogramu čime smo pokrili sve naše troškove i podmirili dugove državi. Te godine nismo zaradili, ali nismo ni propali.” Nakon dvije godine, Hercegovac i okolinu zadesio je led.

“Tada još nismo osiguravali usjeve. Većina je taj oštećeni krumpir izvadila, a Franck nam je opet uskočio s 2000 kuna po hektaru kako bismo pokrili dugove prema državi. Kišna 2014. uništila nam je kukuruz kokičar. Franck nam je opet pomogao. Isplatili su cijeli trošak repromaterijala i uzgoja te smo ostali stabilni”, kaže Stepić.

Za navodnjavanje je glavni Marijo Puškarić, koji ima 100 hektara pod krumpirom. Dugo nas vozi svojim imanjem, nepreglednim poljima krumpira.

“Nikad ne razgovaram ozbiljno s ljudima koji ne žele vidjeti kako ovo izgleda. Tako sam se i s bankarima dogovorio tek nakon što sam ih provezao kroz svoje krumpirište”, govori Marijo.

Proizvođači čipsa stalno iskušavaju nove sorte kako bi pronašli onu najpogodniju. U Hercegovcu su ih iskušali oko 200 i izabrali tri najbolje. Kao glavna se stabilizirala lady claire, ima odličan okus i ne podbaci bez obzira na godinu i sušu, ali zbog disperzije rizika sadimo još dvije sorte, kaže direktorica operacija u tvornici Gordana Šmidt.